Večer kad treba snagu. Frankovka iz Vina Belje čeka – vrhunska crna sorta iz Slavonije koja predstavlja esenciju podunavskog terroira. Čista rubinska boja i jake voćne arome u rasponu od pinotovske jagode do trešnje, začinska i alkoholno slatka. Kao što The Who mijenjaju pravila rocka, tako frankovka pokazuje što može kontinentalna Hrvatska. Čaša se puni tamnim nektarom dok se ploča postavlja. Townshend, Daltrey, Entwistle i Moon – četvorica koji će redefinirati što znači biti rock grupa. Frankovka je pitka i voćna, idealna za slušanje glasne glazbe.
The Who – Who’s Next (1971)
Žanr: Hard Rock / Art Rock
Revolucija u zvuku. Sintetizatori ulaze u rock prvi put ozbiljno. Glyn Johns za produkcijom, Olympic Studios čuva tajne. Ovo je trebao biti rock opera “Lifehouse”, ali je postalo nešto veće – manifest o snazi glazbe. Keith Moon na bubnjevima kao uragran, John Entwistle on bas linijama koje tresuu temelje. Pete Townshend komponira budućnost.
Baba O’Riley
Sintetizator postavlja scenu, a onda – eksplozija. “Out here in the fields I fight for my meals.” Generacijski himna koji ne stari. Najprepoznatljiviji intro u rock povijesti. Frankovka puca kao prvi akord.
Bargain
Townshend o tome što je spreman dati za ljubav. Gitara se penje kao čežnja. “I’d gladly lose me to find you.” Romantika kroz wall of sound. Vino pomaže razumjeti što znači se predati.
Love Ain’t for Keeping
Ljubav kao prolazna stvar. Akustična gitara nosi priču, električna eksplodira u refren. Najnježnija stvar na albumu. Frankovka postaje mekša, intimnija.
My Wife
Entwistle rijetko pjeva, a kad pjeva – priča o bijegu od žene. Humor kroz heavy rock. Bas vodi priču dok gitare prate. Vino pomaže s empatijom za umornog muža.
The Song Is Over
Townshend o završetku ere. “The song is over, thought I’d something more to say.” Melankolija kroz power chordove. Piano plače dok gitara berši. Frankovka prati tugu.
Getting in Tune
Kratka, ali snažna. O nastojanju da se nađe harmonija. Gitare se slažu kao instrumente u orkestru. Dvije minute savršenstva. Vino pomaže pronaći vlastiti ritam.
Going Mobile
Townshend sanja o slobodi na cestama. Najoptimističnija stvar na albumu. Gitara vozi kao auto po autocesti. Frankovka daje energiju za putovanje.
Behind Blue Eyes
Balada koja definira Daltreya. “No one knows what it’s like to be the bad man.” Patnja kroz najljepšu melodiju. Akustična verzija bola. Vino ne pomaže – ova rana ne zarašta.
Won’t Get Fooled Again
Osam minuta revolte. “Meet the new boss, same as the old boss.” Politika kroz najsnažniji rock ever. Synthesizer builduje napetost, gitara oslobađa energiju. Daltreyev vrisak na kraju – “YEAAAAAHHHHH!” – kao orgazgat generacije. Frankovka postaje rakija kad vrisak eksplodira.
Igla se zaustavlja nakon najluđeg kraja u rock povijesti. Čaša je prazna. Frankovka iz slavonskih vinograda ispričala je svoju priču dok je The Who pokazala što znači imati snagu. Vino kao plod kontinentalne Hrvatske susrelo britansku rock revoluciju. Townshend je imao pravo – we won’t get fooled again. Ali ova kombinacija – ovo je istina.
