Navečer, kad sve utihne, kad se grad istroši i ljudi se povuku u svoje svjetlonoćne jazbine, meni počinje ono pravo. Tišina. Samoća. Ponekad lagana kiša na prozoru. Otvaram bocu pinota iz Kutjeva. Nježno vino, kao da zna da ne treba više od šapata. Suho, ali mekano, kao da ne želi previše pričati. I baš takvo […]
