Večeras je nebo bilo bez boje. Samo sivo, bez oblaka, bez zvijezda. I baš takva večer traži vino koje ne glumi vedrinu, nego zna biti tiho. Otvaram bocu Pošipa iz Čare. Vino je svijetložuto, gotovo prozračno, s mirisom smokve, bijelog cvijeća i malo mediteranskog bilja. Prvi gutljaj je kao šapat — lagan, ali s dubinom. […]